Povijest lova i lovnog turizma u Hrvatskoj

POVIJEST LOVA I LOVNOG TURIZMA

Lovni turizam ima dugu tradiciju u Hrvatskoj, a posljednjih desetljeća Hrvatska je sve zanimljivija destinacija lovnog turizma i za mnoge strance. Koji su bili ključni trenuci za razvoj lovnog turizma u Hrvatskoj, saznajte u nastavku članka.

S obzirom na raznolikost faune i flore, kao i raznolike krajolike, Hrvatska ima brojne prirodne potencijale i vrijednosti za razvoj lovnog turizma. Lov je prisutan od pamtivijeka, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, no organizirano lovstvo u Hrvatskoj datira od kraja 19. stoljeća.

O POVIJESTI LOVA I LOVSTVA

Lov kao oblik preživljavanja datira još iz doba pračovjeka, čemu svjedoče i različiti artefakti oružja i oruđa te slikarije u špiljama. Iz vremena starih Grka te potom Rimljana potječu prve skulpture, kao i hramovi posvećeni božicama lova – grčkoj Artemidi i rimskoj božici lova Dijani.

U špiljama su pronađene slikarije s motivom lova i životinja

Važnost lovstva za područje Hrvatske očituje i u Radovanovom portalu Trogirske katedrale gdje je moguće uočiti lov kopljem na konju, lov pješaka kopljem na divlju svinju i medvjeda, lov sokolom te potom lov nožem na divlju svinju uz pomoć pasa. Iako je lov nekada služio primarno za preživljavanje, tijekom srednjeg vijeka lovstvo počinje biti aktivnost kojom se bave bogatiji slojevi društva – plemići. Na području današnje Hrvatske 16. stoljeće predstavlja početak zabrane lova za seljake, a u 18. stoljeću kralj Karlo III zabranjuje lov za svo pučanstvo koje nije plemenita roda čime dolazi do seljačkih buna koje naposljetku rezultiraju ukidanjem kmetstva – 1848. godine te kmetovi postaju vlasnici svojih dijelova zemlje na kojima imaju prava loviti. No, ondašnji lov je bio brutalan po životinje jer je građanstvo nemilice lovilo životinje, posebice divljač čime je došlo do značajnog pada u broju određenih vrsti. Kako bi se spriječio masovni odstrel divljači, 1882. godine osniva se Prvo hrvatsko društvo za obranu lova u Hrvatskoj i Slavoniji, a 1883. godine donosi se Zakon o lovu i zaštiti ptica pri čemu se zabranjuje upotreba stupica, željela, prodaja jaja pernate divljači te prodaja divljači 8 dana po isteku lovne sezone. 1893. godina bila je veoma važna jer se ograničava dominalni sustav lova pri čemu se lov mogao obavljati isključivo na zemljištima najmanje veličine od 400 katastarskih jutara. Tada se započinje s uvođenjem iskaznica koje dokazuju podrijetlo divljači, a i nadzirači lova trebali su imati svoje iskaznice.

Lov tijekom povijesti

Tijekom 19. st. i 20. st. lovstvo i lov predstavlja zabavu za društvene elite i političke moćnike, po ugledu na istu „razonodu” s područja današnje Austrije i Njemačke. Te su aktivnosti bile namijenjene samo za „elitu”, izvan očiju javnosti. Tadašnji plemići posjedovali su velike šumske komplekse koji su predstavljali idealne lokacije za lov pa im u posjetu dolaze članovi s bečkog dvora te politički uglednici tog doba iz drugih zemalja.

1892. u Hrvatskoj započinje tiskanje Lovačkog vjesnika koji je tada bio dvoboj za siječanj i veljaču s nazivom „Viestnik Prvoga obćega hrvatskog družtva za gojenje lova i ribarstva”, a zahvaljujući osnovama koje je postavio tadašnji urednik – Fran Žaver Kesterčanek, ovaj časopis je jedan od najstarijih redovitih glasila na području Europe.

1947. godine donosi se Zakon o lovu na temelju kojega se određuju državna lovišta, ali i mogućnost korištenja istih od strane lovačkih društava na 15 godina pri čemu je svaki lovac dužan posjedovati lovačku kartu.

Lovni pribor

1952. godine donosi se odluka o osnivanju Lovačkog muzeja u Zagrebu. Posljedica je to utvrđivanja kako je potrebno osnovati lovačku izložbu jer je od zadnje tada bilo prošlo 16 godina, a dio eksponata koristit će se kao postava Lovačkog muzeja. 1953. godine u Zagrebu se organizira Republička lovačka izložba s ciljem upoznavanja ne samo lovaca, već i šireg građanstva, s važnošću i svim problemima lova i lovačkog sporta. U zapisima stoji kako je bilo izloženo oko 200 trofeja divljači poput kljovi vepra i rogova jelena, 5 velikih diorama s prikazima močvarica i ostalih ptica u njihovim prirodnim staništima, skupina fazana u prirodnom okruženju tijekom jeseni, preparirana divljač i mnogi drugi izlošci koji su 1954. predstavljali Hrvatsku na svjetskoj lovačkoj divljači u Dusseldorfu. 1955. godina predstavlja godinu otvorenja Lovačkog muzeja, no kako je prostor bio premali za sve eksponate, 1965. se seli na drugu lokaciju. Danas Lovački muzej ima ponajprije edukacijsku ulogu s ciljem osvještavanja potrebe o zaštiti faune Hrvatske.

Eksponati Lovačkog muzeja

VAŽNI DOGAĐAJI ZA LOVNI TURIZAM U HRVATSKOJ

Iako je u najdaljoj povijesti lov bio primarni oblik preživljavanja, danas je lov u mnogočemu puno etičniji te se ne temelji isključivo na aktivnosti lova, već i uzgoju i očuvanju određenih vrsti, ali i brizi o određenim sferama ekoloških faktora koje su ključne za očuvanje ne samo faune, već i flore. Kroz ljudsku povijest, lov je bio svojevrsni oblik strasti, ali i način dokazivanja pripadnosti višim klasama društva pa tu seže i povijest lovnog turizma u Hrvatskoj – plemići iz drugih zemalja dolazili su u goste hrvatskim plemićima te su zajedno odlazili u lov. Zamah lovnog turizma u svijetu započinje u Češkoj, Mađarskoj i Slovačkoj između dva svjetska rata, a istodobno započinje razvoj lovnog turizma na području Varaždina i Podravine. Iako su mnogi lovački dokumenti izgubljeni i spaljeni, značajniji događaj iz povijesti hrvatskog lovnog turizma datira iz 1880. godine kada se u Malinskoj na otoku Krku otvara hotel pod nazivom „K lovcu”. U to su doba otok Krk posjećivali brojni mađarski i austrijski aristokrati. Već tada je svaki dio Hrvatske bio poznat kao zasebno lovište sa određenim lovnim vrstama. Svaka nacionalnost bila je od povijesti poznata po lovu na određenu vrstu zbog koje bi i posjećivali Hrvatsku.

Lovni turizam u Hrvatskoj

Danas je lovni turizam mnogo zakonski organiziraniji, no jednako tako niska je razina diversifikacije ponude koja bi Hrvatsku činila još zanimljivijom destinacijom lovnog turizma.