Zbog iznimne očuvanosti prirode, a samim time flore i faune, raznolikog krajolika koji uključuje more, rijeke, jezera, ravnice, brda i planine, Hrvatska predstavlja idealnu meku za ljubitelje lovnog turizma.

Dok je nekada lov bio isključivo način preživljavanja, kroz stoljeća se promaknuo u aktivnosti kojima se bavila aristokracija, a danas će zaljubljenici u lovstvo reći kako je to način života i puno više od samog čina lova. Riječ je o aktivnostima koje se provode tijekom cijele godine (kalendara lovidbe) čime ovaj vid turizma predstavlja odličan način produljenja turističke sezone sa sezonalnosti na cjelogodišnji turizam.

Lovni turizam ne predstavlja samo aktivnosti koje su vezane uz pustolovine i višu dozu adrenalina, već je usko povezan i s ekoturizmom, ruralnim turizmom, agroturizmom, a ono najvažnije je da lovačka etika primarno lovcima nalaže brigu o životinjskim vrstama, a tek potom odstrel u skladu s propisima Zakona o lovstvu. Lovstvo u sebi ne sadrži samo rekreativne, već i gospodarske te turističke sfere, no kao što je već spomenuto, povrh svih se treba naći ona koja se temelji na očuvanju ekološke i biološke ravnoteže flore i faune.

POVIJEST LOVA U HRVATSKOJ

Lovačka tradicija Hrvatske seže u daleku prošlost što se može vidjeti i u nalazištima vučedolske kulture koja jasno iskazuju činjenicu da je tadašnji stanovnik ovog prostora bio u mnogočemu napredniji od konkurenata. Već je tadašnji čovjek bio napredan, mudar lovac. Najstariji tragovi čovjeka koji se bavio lovom na području današnje Hrvatske sežu u doba paleolitika, a važna nalazišta odnose se Velu spilu na Korčuli, Veternicu povrh Zagreba, Veliku pećinu kod Varaždina, pećini krapinskih neandertalaca, Šandalji kod Pule te druga nalazišta u kojima su pronađene kosti divljači, medvjeda, lava, mačke kao i tadašnja oruđa i oružja. U 15. stoljeću su na području Slavonije postojali propisi kojima se regulirao lov, a posebice je bio popularan lov na divlje svinje. Dok je lov na plemenitu divljač bio aktivnost aristokracije, kmetovi su mogli loviti krznaše te grabežljivice. Lovačka društva počinju se osnivati u 18. stoljeću te to označava početak organiziranih lovstava na području današnje Hrvatske. Kako bi se uredilo lovstvo s naglaskom na definiranje lovostaja, 1893. donesen je Zakon o lovu, a priručnik pod nazivom Lovstvo počinje se tiskati 1896. godine.

LOVNI TURIZAM HRVATSKE

Svi zaljubljenici u lovni turizam, naravno s valjanim lovnim iskaznicama, u Hrvatskoj mogu uživati u pojedinačnom ili skupnom lovu, uz lovačkog psa ili pak pticu grabljivicu, a uz sve to mogu uživati u raznolikosti krajobraza Hrvatske. Relativno malo područje nudi pregršt lokacija lovnog turizma. Lovišta u Hrvatskoj prostiru se na više od pet milijuna hektara, a na zaljubljenicima u lovni turizam Hrvatske je da odaberu omiljeni krajolik između zelenih brežuljaka, zlatnih ravnica, poplavnih područja, crnogoričnih šuma ili pak priobalja i otočja hrvatskog dijela Jadrana. U Hrvatskoj postoje privatna i državna lovišta kojih u ukupnom broju ima više – oko 550 lovišta, a ista su najčešće u zakupu različitih pojedinaca ili poduzeća specijaliziranih za lovstvo, komercijalni lov i lovni turizam te lovačkih društava.

Iako je zemlja bogatih prirodnih i kulturnih znamenitosti, odlične gastronomske ponude i duge turističke tradicije, infrastruktura ruralnog turizma Hrvatske pa tako i specifične vrste poput lovnog turizma još je u povojima. Gosti lovnog turizma pretežno su veće platežne moći te troše više no uobičajeni gosti masivnog turizma svakako može doprinijeti gospodarstvu Hrvatske, posebice kontinentalnih krajeva koji imaju značajan potencijal lovnog turizma. Iako je lov primarna aktivnost gostiju lovnog turizma, od istog mogu prosperirati još mnogobrojne druge djelatnosti poput ugostitelja, vlasnika privatnih smještaja, ponuditelja etno proizvoda i popratnih usluga koje se temelje na baštini, ali i nuditelja usluga prijevoza. Primarne aktivnosti koje su fokus lovaca – turista su organizirane posjete lovištima, odstrel sitne i krupne divljači, ali i promatranje te snimanje divljači koje je poznatije pod nazivom fotosafari. Pritom, svaki turist lovac treba imati važeće isprave te platiti iznos naknade za odstrel divljači te ostale usluge lovstva.

U istočnim dijelovima Hrvatske posebno je popularan lov na jelena, divlje svinje, srnjake, sitnu, pernatu i dlakavu divljač. Na području Like i Gorskog kotara moguć je lov na tetrijeba i medvjeda, a na području Dalmacije je turistima lovcima posebno zanimljiv lov na divokozu i muflona. U Istri je posebno atraktivan lov na šljuku koji je dopušten od listopada pa do kraja siječnja.

PROBLEMI LOVNOG TURIZMA U HRVATSKOJ

Turizam je jedna od ključnih grana gospodarstva Republike Hrvatske, a odličnom statusu Hrvatske kao turističke destinacije doprinijele su bogate kulturne znamenitosti, različitosti krajolika, iskustvo djelatnika u turizmu, no Hrvatskoj nedostaje razvoj specifičnih oblika turizma pa tako i lovnog turizma. Iako Hrvatska ima stoljetnu lovnu tradiciju, dobru geoprometnu povezanost, bogatu baštinu te očuvane prirodne resurse, diversifikacija ponude u turizmu relativno sporo napreduje. Kako bi lovni turizam u Hrvatskoj napredovao važna je bolja i jednostavnija suradnja između lovozakupnika, specijaliziranih turističkih agencija koje nude različite ponude aktivnosti u vidu lovnog turizma te vlasnika lovišta, kao i lokalnih TZ-a, lovačkih udruga, ali i lokalnog stanovništva. Također, usmjerenost na razvoj lovnog turizma svakako bi za posljedicu imalo i razvoj stručnih znanja zaposlenih i ostalih dionika lovnog turizma. Razvoj interaktivnih karti, bolja ponuda lovnih itinerara, standardizacija smještaja turista lovaca koji su bolje platežne moći, usmjerenost na marketinške aktivnosti promocije određenih krajeva Hrvatske kao izuzetnih destinacija lovnog turizma samo su neke od razvojnih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se počela ostvarivati značajnija dobit lovnog turizma. Naravno, pritom je ključno da ne postoje „sive” zone, već da se poštuju svi propisi kako bi se očuvalo ono čime se najviše ponosimo – biološkom raznolikosti.