Vjera je najveći pokretač u svemu pa su tako i putovanja s vjerskim motivom najučestalija. Posebice kada je riječ o istraživanju vlastite vjere ili upoznavanja s drugim religijama kroz sakralne objekte.

Na svijetu postoji pregršt religija, a time još i više običaja koji se vežu uz vjere, sakralnih objekta, a sva ta mjesta se prvenstveno posjećuju kako bi se našao duševni spokoj, dali zavjeti, zahvale ili u skladu s tradicijama koje određena religija nalaže.

Istražite s nama tri zanimljiva hodočasnička središta Azije u nastavku članka.

VARANASI, INDIJA

Rijeka Ganges izvire iz Himalaje i teče sve do Bengalskog zaljeva, a osim života koji od uvijek predstavlja za Indijce, Ganges je veoma važno odredište za sve hinduiste.

Hinduisti vjeruju da je sama rijeka potekla s neba kako bi pročistila ljude te da ima moć izlječenja pa tako svake godine 20-ak milijuna hinduističkih hodočasnika pohode Ganges kako bi se očistili od svojih grijeha. Hinduistima je posebno važan grad Varanasi zato što vjeruju da je sam Varanasi bio dom Šive, a u njemu posjećuju tri hrama: Shri Kashi Vishwanath, hram Durga te Shri Satynarayan Tulsi Manas. Varabasi se naziva i religioznom prijestolnicom Inije, najstarijim gradom na svijetu, te gradom svjetla.

Posebno je provesti hinduistički blagdan Dev Diwali u gradu Varanasi kada se smatra da svi bogovi posjećuju baš Varanasi te kada more hodočasnika dolazi i donosi leću i/ili rižu jer se darivanje hrane smatra dobrom karmom. Također, tijekom Dev Diwalija pale se lampioni te stepeništa prema Gangesu.

KUMANO KODO, JAPAN

Kumano Kodo je naziv za mrežu hodočasničkih staza koja se nalazi na poluotoku Kii, gdje se smatra da sami bogovi nastanjuju ovo područje. Ovo hodočašće starije je od 1000 godina, a dok je nekada bilo rezervirano za careve i samuraje, danas hodočasničkim putevima koračaju podjednako budisti, šintoisti (ali i laici). Vjernicima su ove hodočasničke rute sastavni dio procesa rigoroznih pročišćenja, ali i vjerskih obreda. Kumano Kodo stavljen je na popis UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine.

Postoji sedam različitih staza, koje su su različite težine, ali i raznolikih prirodnih ljepota: Nakahechi, Ohechi, Iseji, Kohechi, Omine Okugake, Choishi-michi, Yoshino i Omine ruta. Kumano Kodo sastoji se od tri svetišta: Kumano Hongu Taisha, Kumano Hayatama Taisha i Kumano Nachi Taisha. Uzduž hodočasničkih ruta nalaze se tzv. oji koji su takozvana pomoćna svetišta koja vode i štite hodočasnike. Brojna su oji svetišta, a najprestižnija se nazivaju Gotai oji, a to su Fujishiro-oji, Kirime-oji, Inabane-oji, Takijiri-oji i Hosshinmon-oji. Područje Kumano Kodo-a samo po sebi izgleda božanski, posebice tijekom jeseni i proljeća. Područje je to velikih planina, starih stabala koja čine slikovite šume, livadama, cvijećem, vodopadima, rijekama ali i obalom.

Iako su nekada Kumano Kodo pohodili pripadnici šintoizma, kroz vrijeme se ovo „sveto” mjesto spojilo s budističkim tradicijama te danas čini jedinstven spoj i mješavinu ovih dviju vjera. Danas mogu uočiti obilježja i šintoizma i budizma, pa osim Kumano Sanzan koji se odnosi na tri velika svetišta, postoje i dva budistička hrama su Seiganto-ji te Fudarakusan-ji. Motiv Kumano Sanzana je Yatagarasu – vrana s tri noge za koju se vjeruje da je božanski glasnik i natprirodni vodič prvog japanskog cara kroz neprobojne planine Kumana. U Kumano Nachi Taisha-i nalazi se veliki kamen za koji se vjeruje da je reinkarnacija Yatagarasu u kamen.

PARO TAKTSANG, BUTAN

Na rubu litice nalazi se svojevrsni simbol Butana – budistički samostan Taktsang koji se još naziva i Tigrovim gnijezdom. Hram se nalazi na 3120 metara nadmorske visine iznad doline Paro. Ovom budističkom samostanu može se pristupiti samo pješice po vijugavim planinskim stazama, kamenim stepenicama te kroz gustu šumu. Samostan je izgrađen u 17 stoljeću, a 1998. je godine izgorio te je bio obnovljen 17. stoljeću.

Prema vjerovanju Guru Padmasambhava/ Rinpoche donio je budizam u Butan, točnije – sletio je na mjesto današnjeg samostana na tigrici te meditirao u špilji tri godine, 3 mjeseca i tri dana kako bi blagoslovio zemlju i odriješio je zla.

Hodočasnički put najčešće uključuje 20-minutnu vožnju od grada do podnožja samostana, riječ je o visini od cca. 2000 metara. Nakon aklimatizacije slijedi težak i strm uspon koji najčešće traje od 2 pa sve do 6 sati. Postoje tri različite rute – prva je staza koja prolazi kroz borovu šumu, ukrašena je svijetlim molitvenim transparentima koji štite od zlih sila, a druge dvije staze prolaze kroz visoravan pod nazivu sto tisuća vila.

Samostan je građen u skladu s budizmom – riječ je o bijelim zidovima sa zlatnim krovovima/ kupolama, a postoje 4 glavna hrama i još nekoliko objekata. U sklopu kompleksa se nalaze i osam špilja, a vjeruje se da bi redovnici trebali živjeti i meditirati u ovim špiljama 3 godine. Od Butanaca se očekuje da ovaj hodočasnički put prođu berem jednom te će im biti zajamčen prosperitet i sreća.

Ne trebate biti vjernici da biste bili privučeni hramovima i svetištima Azije. Vjerujemo da – posjetite li ova mjesta iz radoznalosti, vjerovanja, širenja horizonata ili posjećivanja novih destinacija te pritom istraživanja „svetih” mjesta, ne sumnjamo da ćete ostati zapanjeni arhitekturom, pozitivnom energijom tih mjesta te jednostavnošću lokalnog stanovništva.