Gdje god putovali, većina nas ima želju posjetiti što veći broj monumenata (pri čemu su sakralni objekti najčešće najimpozantniji) i na taj se način upoznati s novim gradom, krajem i/ili kulturom.

Vjerujemo da ste Eufrazijevu baziliku, Zagrebačku katedralu te crkvicu sv. Križa posjetili barem jednom, no u nastavku možete saznati i pokoji detalj o ovim zdanjima koji se ne temelji čisto na činjenicama o izgradnji, već i stavkama koje vjerojatno niste imali na umu prilikom zadnje posjete nekoj od tih crkvi.

ZRAKE SUNČEVE SVJETLOSTI U POREČU

Kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču jedan je od najbolje  očuvanih spomenika bizantske umjetnosti na Sredozemlju te je zbog estetske i povijesne vrijednosti 1997. godine uvrštena na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Na mjestu današnje Eufrazijeve bazilike postojale su barem još dva ranokršćanska objekta, a Eufrazijeva bazilika nastala je u VI. stoljeću na temeljima „Predeufrazijane”.

Također, prema nalazima vjeruje se da je postojala još starija crkvena građevina od „Predeufrazijane” od koje se dobro sačuvani mozaični podovi. Biskup Eufrazije naložio je da se uredi, nadogradi i izgradi sama crkva, ali i atrij, dvorište, biskupski dvor te malu kapelu. Eufrazijevom bazilikom dominiraju primarno mozaici, a potom freske. Dominantna freska je svakako ona u apsidi bazilike koja prikazuje Mariju s Isusom, dva anđela, sveci mučenici te povijesne ličnosti tog doba kao što je sv. Mauro, Eufrazije koji u rukama ima model bazilike koji poklanja Mariji te đakon Klaudije te dijete.

Osim samih ljepota i tajni koje Eufrazijeva bazilika ponosno čuva stoljećima, posebnost je i relativno nedavno istraženo kretanje Sunčeve svjetlosti unutar bazilike. Naime ,slovenski arhitekt Rožič, a potom i Kolić uočili su 2012. te 2013. godine zanimljivu igru svjetlosti unutar bazilike koji se pomalo odnosi na kršćanski kalendar. Zahvaljujući 3D virtualnom modelu Eufrazijeve bazilike , spoznali su da je čak tri različita snopa Sunčeve svjetlosti obasjavalo određene ikone na određene datume. Osim 3D virtualnog modela, posjećivali su tijekom godina Eufrazijevu baziliku tijekom važnih datuma kršćanstva pa su tako zamijetili da na Navještenje svjetlost osvijetli arhanđela Gabrijela, tijekom ljetnog solsticija svjetlost je usmjerena na krstionički bazen te longitudinalnu os Eufrazijana, 15. kolovoza osvijetljen je oltar, biskupska katedra i scena Navještenja, na Malu Gospu osvijetljena je Marija s Isusom, a na Božić je osvijetljen prikaz Isusa Krista s riječima Ego Sum Lux Vera.

NAJVIŠA CRKVA U HRVATSKOJ TORNJEVA RAZLIČITIH VISINA

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, poznatija kao Zagrebačka katedrala smatra se jednom od najboljih primjera neogotičkih crkvi ovog dijela Europe. No, nažalost tijekom povijesti Zagrebačku katedralu su zadesile brojne nesreće kao što su napadi, požari i potresi pa je u više navrata bivala obnavljanom, dograđivanom i građenom iz temelja. Iako je biskupija u Zagrebu osnovana 1094. godine, tek 1217. godine bila je završena gradnja crkve u prijelaznom romaničko – gotičkom stilu, no uskoro biva u potpunosti uništena od strane Tatara. Ubrzo nakon rušenja biskup Timotej nalaže njenu obnovu u gotičkom stilu, a građenje se nastavlja i tijekom 14. te 15. stoljeća. Kako bi se crkva zaštitila od napada Turaka u 15. stoljeću započinje gradnja katedralnih utvrda, a u 17. stoljeću izgrađen je impozantan renesansni toranj. Dok je 17. stoljeće obilježilo brojne požare uslijed kojih je katedrala stradavala, 1880. godine katedrala biva značajno oštećena uslijed razornog potresa. Prema nacrtima H. Bollea obnavlja se Zagrebačka katedrala koja tada dobiva obilježja neogotike što je posebice vidljivo na pročelju  te zvonicima.

Do potresa u 2020. godini tornjevi katedrale uzdizali su se na način da su uočljivi iz svakog dijela Zagreba te je sjeverni toranj bio visok 108,2 metara, dok je južni iznosio 108,16 metra visine. Osim visine, zanimljivost tornjeva su i skulpture mitskih bića koja su prema mitovima danju skamenjena, a noću otimaju djecu. 2013. godine otkrivena je još jedna tajna koju je u sebi nosio južni toranj – staklenka u kojoj su se nalazila dva kožna pergamenta koju je staklar poklonio graditeljima te ploča iz 1939. kada se obnavljala katedrala za vrijeme Stepinca. Osim što izgleda impozantno, svakako zanimljiva činjenica o Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava je da su tornjevi bili različitih visina, ali i da su u njoj vječno počivaju određene ličnosti koje su dijelom hrvatske baštine kao što su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik, blaženi Alojzije Stepinac itd.

Riznica katedrale čuva posebne tajne i predmete. Tako se u njoj nalazi mitra koja je takve vrijednosti da se procjenjivalo da bi se za tu vrijednost moglo obnoviti cijelo pročelje katedrale. U riznici se nalaze i različite kosti, zubi, ali i krv otrovanog Alojza Stepinca, te preko 800 godina star sarkofag s mumificiranim djetetom iz Betlehema. U riznici su pohranjeni brojni kaleži ukrašeni biserima i dragim kamenjem, a svakako je zanimljiv bjelokosni plenarij koji je čuvao relikviju, a bio je ukraden i zamijenjen lažnim. Sada se u riznici katedrale nalaze oba.

NAJMANJA KATEDRALA NA SVIJETU UJEDNO JE I HRVATSKI STONHENGE

U Ninu nalazi se izuzetno vrijedan primjer starohrvatskog crkvenog graditeljstva. Crkva sv. Križa datira iz 9. stoljeća i netaknuta je od nastanka. Da je riječ o crkvi izuzetno malih dimenzija potvrđuje i činjenica da su zidovi debelji 57cm, dužina crkve je 7,80 m, širina 7,60 m, a visina 8,20 m.

Crkva sv. Križa izgrađena je na ostacima antičkih kuća koji se mogu sagledati i danas, a u užoj okolici je istraženo je mnoštvo grobova koji datiraju od 8. – 15. stoljeća. Tijekom prošlosti, crkva je služila kao kapela kneževog dvora. Osnova gradnje ove crkve bio je tlocrt u obliku jednokrakog grčkog križa, a krakovi su presvođeni kubastim svodom. Ono što je posebice zanimljivo su skupovi slijepih niša kojima je ukrašen vanjski dio, a i mogu se zamijetiti pomaci od glavne osi tijekom gradnje.

Pomacima od pravilne osi matematički su izračunati te zahvaljujući položaju prozora i prodiranju zraka, ova se crkvica koristila  u srednjem vijeku kao sunčani sat i kalendar gdje se točno može odrediti ekvinocij i solsticij.