Ovaj srednjodalmatinski otok smatra se najvećim dalmatinskim i najvišim jadranskim otokom koji obiluje prirodnim raznolikostima koje su, osim same pozicije otoka, bile glavni preduvjet za razvoj života na ovom hrvatskom otoku.

Pašnjaci, šume, kvalitetan kamen, kamenjari i bogato podmorje bili neki od razloga zašto je otok Brač bio nastanjen još u doba prapovijesti. Tomu svjedoče nalazi iz špilje Kopačina u kojoj su pronađeni tragovi života iz epipaleolitičkog, mezolitičkog te brončanog doba kao što su kosti divljih životinja poput jelena, goveda, kosti ptica, ali i kameni artefakti poput oružja te oruđa.

Tijekom brončanog i željeznog doba otok nastanjuju Iliri te se vjeruje da je otoku nadjenuto ime baš prema ilirskoj riječi koja je označavala jelene, koji su nekada u velikom broju obitavali na otoku. U to doba nastaju gradine s ostacima suhozidnih utvrda kao što su Velo i Malo Grašće, Gradac, Škrip, Hum, Rat kraj Ložišća, Kaštilo povrh Bola za koje se vjeruje da su se gradile s ciljem pokušaja obrane od grčke kolonizacije oko 4. st. prije nove ere. U Viča luci koja je uvala na zapadnom dijelu Brača otkriveni su kako ilirski tako i grčki artefakti te se smatra da je baš to mjesto bila glavna postaja drevnih Grka s ciljem trgovine s Ilirima. U Viča luci pronađena su četiri prapovijesna groba pokrivena kamenim pločama, a u njima su pronađeni i nakiti od bronce, jantara, staklene paste, potom brončano te keramičko posuđe, grčke kacige, knemide.

Kraj 3. st. prije nove ere označava vladavinu Rimskog Carstva pa su tako u Škripu pronađeni nadgrobni natpisi koji datiraju iz rimskog doba. U rimsko doba život se seli prema obali gdje se grade villae rusicae kao što su one u uvali Lovrečina, na punti sv. Nikole u Supetru, lokalitetu Mirje, a nađeni su i nalazi poput ostataka pristaništa, pojila za stoku, cisterne itd.. Brač je u doba antike bio poznat po kvalitetnom kamenu, a od brački kamen bio je zaslužan i za velebno rimsko zdanje – Dioklecijanovu palaču u Splitu. Također, brački kamen bio je „platno” i velikim renesansnim kiparima i graditeljima kao što su Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac te Andrija Alešija. Brački je kamen toliko kvalitetan da je stigao i do dalekog Washingtona gdje je ugrađen i u Bijelu kuću.

Za vrijeme avarsko – slavenska seobe koja se odvijala tijekom 7. st., otok Brač nastanili su brojni stanovnici iz Salone i drugih kopnenih gradova, a Brač biva pod vlašću Bizanta. Vjeruje se da otok Brač ulazi u sastav srednjovjekovne hrvatske države negdje u drugoj polovici 9. st. Od 7.st. pa sve do 15 st., točnije 1420. kada se otok podvrgava Mlatačkoj Republici pod kojom ostaje sve do 1797. godine, vlast nad otokom smjenjuje se između hrvatsko – ugarskih kraljeva, Bizanta, omiških Kačića i Splita, Mlečana te bosanskog kralja Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

Pošast kuge od 1424.-1426. godine drastično je smanjila broj stanovnika otoka Brača, te tek 1645.- započinje veliki doseljenički val stanovnika s područja današnje Makarske, Neretve te unutrašnjosti Dalmacije. Početak 20. stoljeća obilježava novi val iseljavanja stanovnika otoka Brača ponajprije zbog niskih cijena vina, prenapučenosti otoka, a potom za vrijeme I. Svjetskog rata filoksera uništava vinograde, čime emigracija počinje biti drastična. 60.-e i 70.-e godine prošlog stoljeća obilježavaju napori za zaustavljanje iseljavanja na način da se poboljšava infrastruktura otoka, no depopulacija otoka smanjuje se tek 1991. godine.

SPOMENICI NA OTOKU BRAČU

Mnogobrojne su lokacije koje čine kulturnu baštinu otoka Brača, stoga ćemo mi navesti samo neke od najzanimljivijih:

• villa rustica na predjelu Žalo
• crkva sv. Ivana Krstitelja u Povljima
• crkva Krista Kralja u mjestu Selca
• crkva Gospe od Karmena u mjestu Selca
• crkva sv. Tome iznad zaseoka Nadsela
• Dominikanski samostan u Bolu

• palača Štambuk u Selcima
• kuća Vladimira Nazora na sjevernoj strani luke Bobovišća
• Kaštel Gligo u uvali Bobovišća
• kula Tri sestrice te Simbolična kula– Bobovišća na Moru
• kameni most – selo Ložišća
• nalazište Vičja luka – Bobovišća
• kaštil Anglišćina – Milna
• Polaca – Milna
• crkva Gospe od Blagovijesti

• crkva sv. Nikole – kod Sumartina
• crkva sv. Mihovila – kod Gornjeg Humca
• crkva Gospe Lurdske – Podhume
• most Franje Josipa na vrhu Velikog dolca
• crkva sv. Ivana i Pavla – Ložišća

• kula mlina u Sutivanu
• kula Marijanovića u Sutivanu itd.

Otoč Brač je nekada bio primarno otok čiji su se stanovnici tradicionalno bavili kamenoklesarstvom, vinogradarstvom, maslinarstvom, voćarstvom, ribarstvom, stočarstvom, a danas je otok Brač, ponuda te obrti kojima se stanovništvo bavi masovno okrenuto svime što je povezano s turizmom. Brač je zbog svoje dostupnosti trajektom iz Splita veoma drago odredište ljetovanja mnogih Hrvata, ali i inozemnih turista.