Otok Krk koji se još lokalno naziva Bodulija jedan je od najrazvedenijih hrvatskih otoka smješten u Kvarnerskom zaljevu. Možda je baš ta povoljna lokacija bila glavni razlog zašto je ovo područje bilo zanimljivo različitim narodima tijekom povijesti.

Danas mnogi od nas baš zbog relativne blizine otoka Krka s kopnom, ali i niza drugih razloga, veoma rado ljetuju i posjećuju otok Krk, no koliko znamo o njegovoj povijesti i razvoju? Pročitajte članak i informirajte se o ključnim trenucima povijesti otoka Krka.

KARAKTERISTIKE OTOKA KOJE SU UVJETOVALE NASELJAVANJA

Već smo spomenuli da je otok Krk smješten na povoljnoj poziciji sjevernog Jadrana, no nije samo njegova lokacija bila povod nastanjivanja različitih naroda. Otok Krk krasi blaga mediteranska klima, dostatna količina obradivih površina, ali i vrhovi koji su tijekom povijesti bile odlične lokacije za utvrđivanje naselja. Naravno, tijekom povijesti sve se promijenilo pa tako i lokacije obradivih tla. Danas, ali i tijekom povijesti najveći broj obradivih polja bio je u Vrbničkom polju, Bašćanskoj dugodolini i oko Dobrinja. Geološki, otok Krk građen je od lapora, pješčenjaka i vapnenca, a poneki njegovi dijelovi i danas izgledaju kao površina Mjeseca. Na otoku Krku postoje vrela i povremeni površinski tokovi kao i Omišaljsko jezero i Ponikve koji su bili značajni za život tijekom povijesti otoka Krka.

OTOK KRK OD NAJRANIJE POVIJESTI

Iako su najraniji tragovi života na otoku Krku još relativno malo istraženi, točnije do sada su pronađeni tragovi života na brežuljku oko crkve sv. Petra u Gabonjinu i u otočnim špiljama, utvrđeno je da isti datiraju iz neolitika. Najraniji podaci o životu na otoku Krku vežu se uz ilirska plemena Liburne i Japode koji su ovo područje nastanili oko 3. stoljeća prije nove ere što se očituje u ostacima gradina.

Potom otokom vladaju Grci, a Krk pripada Apsirtidskim otocima koji su nam danas poznatiji kao Kvarnersko otočje. Veći trag od Ilira i Grka ostavili su Rimljani. Tijekom zaposjedanja Rimskog Carstva otoka Krka isticala su se dva naselja – Krk (Curicum) te Fulfinij kraj današnjeg Omišlja, a iz tog doba je očuvana ranokršćanska crkva. Iz razdoblja Rimskog Carstva vidljivi su i ostaci u uvali Soline kod crkve sv. Petar te temelji Baške i grada Krka. Zanimljivo je da se danas ti ostaci mogu sagledati u dvama ugostiteljskim objektima pri čemu je jedan sastavni dio bedema Krka, a u drugom je moguće sagledati mozaik s prikazom Tritona.

Od 536. otok Krk se nalazi u sastavu Bizantskog carstva čemu je svjedok utvrda Korintija pokraj Baške. Kršćanstvo je na Krku prisutno već u 5. stoljeću prije nove ere kada je formirana i biskupija čiji je centar bio u gradu Krku. Mirom u Aachenu otok Krk se utvrđuje da je dio Bizanta, no u međuvremenu slabi njegova važnost luke koja je bila prisutna za vrijeme Rimljana.

Od 860. godine otok Krk je plaćao danak hrvatskom vladaru, a 998. mletački dužd Petar II. Orselo započinje svoju vladavinu otokom. 1018. godine stanovnici Krka odabiru njegovog sina Otona za svog vladara. U 11. stoljeću započinje vladavina hrvatskih vladara, a Bašćanska ploča svjedoči o vladavini Zvonimira. Također, Krk tada postaje važnim glagoljaškim središtem.

Sa smrti Zvonimira, Mlečani započinju svoju vladavinu nad Krkom sve do 1358. godine. U 12. stoljeću Mlečani otok daju u zakup krčkim knezovima, poznatijim kao Frankopani. Krčki knezovi smanjuju prava stanovništvu te počinju pobune. Kako bi se razriješile pobune 1388. godine sastavlja se Vrbnički statut. 1424. godine Nikola IV. Frankopan započinje vladavinu nad otokom, a nakon njegove smrti ujedinjuje se svih osam loza Frankopana te uspostavljaju vlast nad otokom Krkom i Senjom. Tijekom vladavine Frankopana, dogodila se nekolicina nemira da bi naposljetku došao pod vlast Mlečana. Vladavina Mlečana trajala je od 1480. – 1797. godine. Nakon pada Mletačke Republike, otok Krk kratko dolazi pod vlast Austrije, a potom nakratko ulazi u sastav Napoleonove Kraljevine Italije te Ilirskih pokrajina. 1822. godine Krk prestaje biti dijelom Dalmacije i biva pripojen Istri.

19. stoljeće obilježava veliko iseljavanje u prekomorske zemlje koje je uvjetovala peronospora koja je uništila vinograde.

POVIJEST OTOKA KRKA OD 20. STOLJEĆA DO DANAS

Nažalost, iseljavanje stanovništva otoka Krka nastavilo se i u 20. stoljeću, no ovoga puta nije bilo uvjetovano prirodnim nepogodama, već ljudskom rukom, zlobom i gluposti – I. svjetskim ratom. 1918. godine dolazi do sloma Austro – Ugarske Monarhije te je talijanska vojska okupirala otok. 1920. godine Krk pripada Kraljevini SHS Rapalskim ugovorom. Vlast se učestalo izmjenjuje od 1941. kada Krk okupira talijanska vojska, 1943. njemačka, a 1945. napokon otok Krk biva oslobođenim.

Danas se otok Krk sastoji od 7 općina, a primarne grane gospodarstva su turizam i ugostiteljstvo, pa se tako na otoku Krku nalazi veliki broj jedinica privatnog smještaja te hotelskih smještajnih kapaciteta. Manji broj stanovništva se i dalje bavi poljoprivredom (vinogradarstvo, maslinarstvo), ribarstvom i stočarstvom. Bogata povijest, ali i kultura te spomenička baština, kao i prirodne znamenitosti otoka Krka te bogata tradicija turizma koja seže u početke 20. stoljeće, čini ovaj kvarnerski otok jednim od omiljenih izletničkih destinacija kao i ljetovališta.