POVIJEST ZADRA
Ne trebate biti veliki znalci povijesti ili ljubitelji kulturnog turizma da biste uočili bogatu povijest ovog drevnog grada.
Dovoljno je prošetati se kalama i držati oči širom otvorenima, a pred vama će se neprestano ukazivati bogata povijest Zadra u obliku spomenika i tradicija kojim se Zadrani ponose. Želite li saznati više o iznimno dugoj povijesti i značajnom kulturnom nasljeđu Zadra, ali i zadarskim legendama nastavite čitati ovaj članak te povremeno zatvorite oči i zamislite kako je nekada izgledao život na trgovima, u palačama ili pak izvan zidina Zadra.
ZADAR U DOBA PRAPOVIJESTI
Sloj koji datira iz ove perspektive nezamislivih 15 000 godina, na obližnjem Dugom otoku pronađeni su ostaci najstarijeg pretka Dalmatinaca – nazvanog Šime te paleolitička Venera Lili. Naseobine u Arbanasima i Puntamici dokazuju da je život na području Zadra postojao i u kasnijem neolitiku. Za vrijeme Liburna, negdje oko prije 2700 godina Zadar je bio važno središte i luka, a moćnost njihovih zdanja može se sagledati u zdanju Asseria na području Ravnih kotara.
ZADAR TIJEKOM RIMSKOG CARSTVA
Vjeruje se da je Zadar postao Colonia Iulia lader nakon 27. g. Prije nove ere, tijekom prvih godina vladavine cara Augusta za kojeg se i vjeruje da je osnovao koloniju. Tijekom tog perioda započinje značajni razvoj urbanizma Zadra koji se temelji na osnovnim principima rimske urbanistike što je vidljivo u slavoluku, groblju, ostatku formu, akveduktut… Isto je najuočljivije iz snimaka Zadra iz zraka. Grad tada dobiva sve važne elemente za život u njemu – upravne, gospodarske, kulturne i religijske.
ZADAR TIJEKOM SREDNJEG VIJEKA
Brojni narodi željeli su prodrijeti kroz granice Rimskog Carstva, a u ranom srednjem vijeku razvija se kršćanstvo koje će obilježiti vizuru mnogih gradova, pa tako i Zadra. Tijekom vladavine Bizantskog Carstva, Zadar postaje glavno strateška luka u Dalmaciji, a vjeruje se da je biskup Donat tijekom svog boravka u Carigradu dobio financijsku pomoć za gradnju crkve Sv. Trojstva (crkve sv. Donata) koja je bila izgrađena na rimskom forumu. Iz doba predromanike i romanike danas su vidljivi temelji Stomorice, crkva sv. Lovre te ulomci kamenog crkvenog namještaja.
Tijekom romanike gradi se predivna crkva sv. Krševana. Tijekom 12. stoljeća izvode se brojni građevinski pothvati, ali iz tog stoljeća potječe i prvi pečat Zadra koji je na sebi imao natpis o sv. Stošiji (Anastaziji).
Iz razdoblja gotike valja izdvojiti dominikanski i franjevački samostan, crkvu sv. Mihovila, kula Kaštel te Citadelu koju ćemo spomenuti.
Tijekom vladavine Mletačke Republike, Zadar je dobio utvrdu – Citadelu koja predstavlja jugozapadni dio grada. Uslijed križarsko-mletačkih napada, gradski bedemi bivaju razoreni, no ponovno sagrađeni u 13. stoljeću. 1437. godine iskopan je jarak do litice pored Kapetanove kule zahvaljujući kojemu grad biva pretvoren u otok. Zadar je bio pod Mlečanima sve do doba Napoleona te pada Mletačke Republike 1797. godine. 16. i 17. stoljeće predstavljaju neprestani pokušaji napada od strane Osmanskog Carstva te se kao pokušaj zaštite grade bedemi čime Zadar postaje najveći grad- utvrda Mletačke Republike.
DOLAZAK NAPOLEONOVIH TRUPA U ZADAR
Mirom potpisanim u Campoformiju Zadar i Dalmacija bivaju pripojeni Austriji, no zbog mnogobrojnih vojnih poraza već se 1806. godine vraćaju pod upravu Napoleonove Francuske. Tijekom vladavine Napoleona, Zadar se pokušava modernizirati se se obnavlja sveučilište na kojemu se osnivaju novi odsjeci. Vladavina Francuza trajala je 70 godina sve dok Zadar nije osvojila Austrija uz pomoć engleskih trupa. Njihova uprava trajala je 100 godina, a utvrde se uklanjaju i snižavaju te Zadar postaje tzv. otvorenim gradom. Osniva se prva gimnazija, Narodni muzej, knjižnice, tiskare, Perivoj kraljice Jelene Madijevke, gradi se moderni gradski vodovod, a društvenom životu pridonose kavane i hoteli.
ZADAR ZA VRIJEME SVJETSKIH RATOVA
1920. godine nakon propasti Austro – Ugarske Zadar se pripaja Italiji te se na područje Zadra doseljava mnogo Talijana. Tijekom Drugog svjetskog rata Zadar je bio devastiran bombardiranjima čemu svjedoči činjenica da je uništeno više od 65% urbane jezgre.
ZADAR DANAS
Zadar je danas grad koji posjeduje sve sadržaje za ugodan i kvalitetan život. Izgradila i nadogradila se mnoga infrastruktura, podignuti su moderni spomenici i instalacije poput Pozdrava Suncu te Morskih orgulja, a veoma se brine o očuvanju kulturne baštine. Nekada je Zadar bio veoma poznat po industriji – metalnoj, kemijskoj, no posebice prehrambenoj te je svojevrsni simbol Zadra – poduzeće Maraska. Danas su glavne grane gospodarstva turizam i ugostiteljstvo.
LEGENDE O ZADRU
Kao i svaki grad bogate povijesti, Zadar također ima pokoju legendu. Tko zna, možda vam se i ostvari koja želja ukoliko ih istražite.
Legenda o Kopnenim vratima
U lučici Foša smjestila su se Kopnena vrata koja su nekada bila jedini ulaz u Zadar. Zamislite želju prolazeći ispod Kopnenih vrata, a ona će vam se ispuniti. No, jedini je problem u tome što nitko ne bi trebao prolaziti kroz ostala vrata koja vode u staru jezgru grada.
Legenda o sv. Stošiji
Sveta Stošija bila je mučenica, a danas zaštitnica Zadra. Ova Rimljanka nasljedila je kršćanstvo od svoje majke, a s obzirom da je poticala iz ugledne patricijske obitelji, ugovorili su joj brak s rimskim patricijem – Publij. S obzirom da je željela ostati djevica, Pubij ju je mučio glađu u tamnici, no snagu su joj davala pisma sv. Krševana. Po smrti svog supruga, imanje je darovala siromašnima, a svoj život posvetila pratnji sv. Krševana. S obzirom da nije sakrivala svoju vjeru, 304. godine bila je spaljena na lomači u vrijeme Božića, a pritom je zanosno pjevala, ne dopuštajući ni da joj smrt umanji ljubav prema Kristu. Njezine relikvije poklonio je biskupu Donatu bizantski car Nicefor u znak primirja te se od tada nalaze u Katedrali sv. Stošije.
No, nije to jedina zanimljivost o Stošiji. Njezino pravo ime bilo je Anastazija što u prijevodu sa starogrčkog jezika znači uskrsnuće. S obzirom na vrijeme u koje je njezin život okončan, ali i njezinu životnu priču, pitamo se je li riječ samo u slučajnosti ili…?
Legenda o sv. Krševanu
Ovaj rimski vitez koji je živio u 3. st. je zbog svojih kršćanskih svjetonazora i propovijedanja bio bačen u tamnicu odakle je slao pisma Anastaziji, danas sv. Stošiji. Dioklecijan mu je ponudio milost ukoliko se odrekne vjere, no kako je Krševan to odbio njegov život je okončan u mučeničkoj smrti u Akvileji, odrubljenjem glave. Svećeniku Zoiu se prikazao u snu i otkrio gdje se nalazi njegovo tijelo na kojemu je po pronalasku glava bila spojena s tijelom. Prema legendama, relikvije su u Zadar donijeli trgovački putnici iz Akvileje, no Krševanova ruka je bila ukradena i odnesena u Marab, no zbog nevolja je vraćena. Legende također kažu da se mnogo zavjeta danih sv. Krševanu ispunilo pa je sv. Krševan danas jedan od četiri sveca zaštitnika Zadra.
Legenda o sv. Šimunu
Po povratku iz Svete zemlje prema Zadru, mletački križar je zbog nevremena pristao u Zadar. Priča ne bi bila nimalo čudna da sa sobom nije nosio neoštećeno tijelo sv. Šimuna o kojemu je lagao da je riječ o njegovom pokojnom bratu. Kako bi se sklonio od nevremena, smještaj je potražio kod redovnika, a tijelo zakopao. Veoma brzo se razbolio te preminuo, a na samrti je redovnicima otkrio svoju tajnu koji su potom organizirali svečani mimohod tijekom kojeg je tijelo sv. Šimuna prevezeno u crkvu Velike Gospe, a 1632. godine su moći sv. Šimuna prenesene u crkvu sv. Stjepana. Vjeruje se da je sv. Šime bio Isusov suvremenik i biblijski starac.
Zadar je grad koji se neprekidno razvija već više od 3000 godina. Živahan, ali istodobno veoma pitom za život, gdje se kulturno nasljeđe oplemenjuje novim sadržajima koji će ostati nekim novim generacijama, grad omiljen studentima, ali trgovi koji čuvaju ćakule umirovljenika, Zadar sasvim veliki, a pritom dovoljno mali grad za ugodan život! Arhitektonska, arheološka, likovna i druga umjetnička baština, posjeti mnogih slavnih ličnosti – umjetnika i državnika – kroz povijest dokazuju ne samo važnost, nego i neiscrpnu ljepotu ovoga grada.