Na samom vršku Zadarske županije, u sjeverozapadnom dijelu Dalmacije, nalazi se otok Vir. Riječ je o otoku koji je od centra Zadarske županije i povijesno – kulturološki bogatog Zadra udaljen otprilike 25 kilometara.

Iako je danas primarno poznat kao popularna destinacija ljetovanja, Vir je u svojoj povijesti prošao različite epohe, kako geoloških metamorfoza tako i povijesno – kulturoloških.

OTOK VIR U SVOJOJ NAJRANIJOJ POVIJESTI I TIJEKOM RIMLJANA

Sudeći prema trima arheološkim nalazištima, otok Vir je bio nastanjen još u 9. stoljeću prije nove ere kada su prvi stanovnici Vira bili Liburni, ilirsko pleme. Poznati lokaliteti iz doba Liburna su grobne gomile između Gračić – Križice – Gajine, gradina u Gaju te ona na brežuljku sv. Juraj. Ljubiteljima ronjenja s bocom bit će posebno zanimljivi morski lokaliteti. Tu se posebice ističe arheološki lokalitet kod otoka Mauna gdje su pronađene amfore, onaj kog Gaza gdje su vidljivi fragmenti antičke nekropole te ostaci potopljenog broda kod uvale Srpljica.

Da su na tim prostorima protutnjili Rimljani, opće je poznato iz povijesnih knjiga, ali je vidljivo i u ostavštini tog doba koja se prvenstveno očituje u amforama, pri čemu je najveća amfora Jadrana pronađena baš u moru oko otoka Vira. Da su Rimljani shvaćali važnost, tada, kulturološkog i administrativnog središta – Nina, svjedoče ostaci rimske ceste Via Communis čiji su ostaci najvidljiviji kod rta Kulina. Ta je cesta preko Privlake povezivala Vir s Ninom.

RAZVOJ OTOKA VIRA TIJEKOM SREDNJEG VIJEKA

Srednji vijek predstavlja ključnu povijesnu epohu za otok Vir jer iz tog perioda povijesti datira prvi pisani zapis o Viru. Riječ je o darovnici kralja Petra Krešimira IV koji je darovao otok Maun, koji se nalazi s istočne strane otoka Vira, samostanu svetog Krševana u Zadru. Ovaj zapis je ujedno i prvi zapis o Viru kao otoku, a ne poluotoku kako ga se do tada spominjalo. Tijekom srednjeg vijeka Vir je bio usmjeren prema svom administrativnom središtu – Ninu u kojemu je i stolovao sam Petar Krešimir IV. Od arheoloških nalazišta tog perioda posebice se ističu:

• crkvica sv. Nikole čiji su sačuvani samo temelji.

• crkva sv. Jurja koja danas predstavlja župnu crkvu izgrađenu 1845. godine da temelju srednjovjekovne crkvice. Uz crkvicu se nalai kameni zvonik koji je bio srušen tijekom Drugog svjetskog rata, a obnovljen 1959. godine.

• crkva sv. Ivana koju krasi polukružna apsida, a njezin tlocrt je pravokutni. Iako je nekada crkva sv. Ivana Krstitelja bila i župna i grobljanska crkva, danas se ona isključivo koristi kao grobljanska crkva.

• crkvica sv. Martina u Smratinama koja je izuzetno arheološki zanimljiva jer je riječ o ostacima dvije crkve u jednoj pri čemu jedna datira iz 6. stoljeća, a druga iz 12. stoljeća. Na ovom je lokalitetu pronađeno i 20 zidanih grobnica iz 6. stoljeća te desetak grobnica iz srednjeg vijeka.

S obzirom da je jedno od ultimativnih osvajačkih ciljeva Venecija bio grad Zadar, Vir je bio odlično polazište za osvajanje Zadra. Tako je 1313. godine katalonski condottiere Almnacie de Limolis odlučio provesti odmor na Viru sa svojih 3000 vojnika s kojima se potom uputio u osvajanje Zadra i Nina. Tako je od 1329. cijelo to područje i potpalo pod protektorat Venecije.

Spomenik iz mletačkog doba koji je ujedno i najpoznatiji dio virske vizure je Kaštelina. Riječ je o fortifikaciji koju su izgradili Mleci kako bi zaštitili Vir, ali i Nin od napada Turaka i uskoka. Tadašnja utvrda je imala tri etaže, dvije kule, a i dan danas je na jednoj vidljiv lav – simbol Venecije. Iznad ulaznih vrata južne kule grbovi su moćnih mletačkih obitelji – Michiel, Grisogno i Molin.

OTKUPI KOJI SU OBLIKOVALI ŽIVOT NA TOKU VIRU

Vir je zbog svoje pozicije bio važna strateška meta, kako prema Ninu, tako i Zadru. Iako strateški važan u smislu obrane od Turaka, ego kapetana Zadrama odigrao je ključnu ulogu u davanju Vira u godišnji zakup od 1500 lira. Poznati podaci iz tog doba pokazuju opustošenost Vira uslijed napada Turaka pa je tako 1579. na Viru živjelo svega 36 ljudi. Brojnije naseljavanje Vira počinje krajem 16. i početkom 17. stoljeća pa je tako 1603. godine imao 130 stanovnika. 1634. godine Vir biva prodan obitelji Crnica koja je plaćala 200 dukata godišnje, a njihova palača je zgrada današnje Općine. Obitelj Crnica posvetila se obnavljanju otoka, a time počinje i značajnije naseljavanje otoka. Iako se uzduž Jadrana gradilo uz samu obalu, obitelj Crnica je to zabranila na otoku Viru. Tek se u 18. stoljeću razvijaju nova naselja – Lozica te Torovi. U 19. stoljeću Vir počinje pripadati obitelji Bakmaz, no postoje dvije priče kako je do tog došlo; prema prvoj Bakmazi su otkupili otok, dok je prema drugoj otok pripao Bakmazima kao kockarska pobjeda.

Vjerojatno najvažnija godina u povijesti otoka Vira, koja je i oblikovala Vir kakav i danas znamo je 1903. kada tadašnji koloni, žitelji Vira, započinju pregovore o otkupu otoka s potomcima obitelji Bakmaz, kćeri – Augustom Obradović. Naposljetku, 1908. godine ona je i odlučila prodati otok za 12000 kruna 89 obitelji Da je riječ o važnom događaju svjedoči današnja tradicija obilježavanja Virske noći 13. kolovoza, na datum kada se i provela navedena uknjižba.

Iako se možda na prvu Vir ne doima kao destinacija s mnoštvom monumenata, ako malo dublje zavirite u njezinu povijest i istražite otok njegovim povijesnim putevima, sigurni smo da će vas otok Vir oduševiti i svojom povijesti i kulturom.

Danas je opće poznata činjenica kako se na otoku Viru nalazi mnoštvo smještajnih jedinica obiteljskog smještaja pa posjedujete li koju i želite ostvariti što veće prihode od turističkog najma, oglasite jedinice na www.privatnismjestaj.hr. Naša platforma osigurava u potpunosti besplatno oglašavanje za iznajmljivače. Ne plaća se naknada za oglašavanje, provizija, a ne postoji ni ni ugovorna obveza. S obzirom da je riječ o instant rezervacijama, moguća je i sinkronizacija kalendara s kalendarima drugih platformi.

Ako ne posjedujete smještaj, a razmišljate o odmoru na otoku Viru, tada u našu tražilicu unesite destinaciju i koristite filtere kako biste na jednostavan i brz način pronašli idealan smještaj.