Unatoč bogatoj baštini, razvoj kulturnog turizma u Hrvatskoj započinje tek početkom 2000.-tih. Naravno, posjetitelji su obilazili spomenike, razgledavali muzeje i uživali u koncertima, no kultura kao zaseban turistički proizvod počeo se razvijati nakon 2012. godine.

Naravno, osim razvijanja „branda Hrvatska” te poboljšanja o svjesnosti Hrvatske kao turističke destinacije na svjetskoj razini, bilo je važno uložiti u razvoj kulturnog turizma zato što je riječ o idealnom polazištu za produljenje turističke sezone. No, nije bilo dovoljno promovirati samo kulturnu baštinu već ponudu proširiti i na interaktivan sadržaj te kreativni turizam. Atraktivnost kulturne baštine najčešće ne ovisi o godišnjim dobima čime je kulturni turizam idealno polazište za odmak od sezonalnosti turističke sezone Hrvatske. Istraživanja su pokazala da su turisti kojima je primarni cilj „kulturno uzdizanje” iznadprosječno obrazovani i boljeg financijskog statusa te da i tijekom putovanja troše više od prosjeka. No, sama atraktivnost destinacije konzumentima kulturnog turizma nije dostatna već svoju pažnju usmjeravaju i na inovativnost ponude s naglaskom na interaktivnost sadržaja, načine prezentacije istog, dostupnost informacija, no takve turiste zanima i ponuda svih popratnih sadržaja koji se ne moraju isključivo bazirati na kulturi.

Što je tiče posjetitelja kulturnog turizma u Hrvatskoj, najveći postotak i dalje čine stranci, dok Hrvatski preferiraju istraživati kulturnu baštinu vlastite županije, te potom obližnjih. Uživatelji kulturnog turizma na prvom mjestu posjećuju kulturno – povijesne znamenitosti, potom sakralne objekte, galerije i muzeje, festivale, tematske staze te potom glazbeno – scenske evente.

KULTURA SE DOŽIVLJAVA SVIM OSJETILIMA

Kulturu ne predstavljaju samo klasični koncerti, posjete galerijama ili proučavanje povijesti određenog spomenika, već i svi oni običaji, vjerovanja i ostale sastavnice koje su karakteristične za zajednicu na određenom području.

UNESCO (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) jednako važnom smatra materijalnu i nematerijalnu baštinu u očuvanju kulturnog identiteta pojedinog naroda.

Dijalekti, folklor, mitologija te mnoge ostale tradicionalne vještine i znanja ključni su elementi identiteta nekog naroda. Do sada je UNESCO uvrstio sljedeću nematerijalnu baštinu Hrvatske na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva:

• Čipkarstvo u Hrvatskoj
• Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja
• Festa Sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika
• Godišnji proljetni ophod kraljice ili Ljelje iz Gorjana
• Godišnji pokladni ophod zvončari s područja Kastavštine

• Procesija Za Križen na Hvaru
• Umijeće izrade drvnih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog Zagorja
• Sinjska alka, viteški turnir u Sinju
• Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske
• Bećarac – vokalno – instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema
• Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore
• Klapsko pjevanje
• Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa

• Međimurska popevka
• Umijeće suhozidne gradnje

UNESCO-ov Centar za svjetsku baštinu ima i cilj očuvanje materijalne kulturne i prirodne baštine, a na Popisu svjetske UNESCO-ove baštine uvrštena su i sljedeća hrvatska materijalna kulturna dobra:

• Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača – predstavlja jedno od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture, a odlična očuvanost arhitektonskih formi iz doba ranokršćanstva, bizanta i ranog srednjeg vijeka svrstao je ovaj kompleks na UNESCO-ovu listu.

• Cijela stara jezgra grada Dubrovnika uvrštena je na popis UNESCO-ve svjetske materijalne baštine.

• Kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča koji je izgrađen u 6. stoljeću na temeljima ranijeg sakralnog objekta iz 3. stoljeća.

• Povijesni grad Trogir predstavlja izvanredan primjer kontinuiteta grada pri čemu ortogonalni plan ulica potječe još iz doba helenizma.

• Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku izgrađena je između 15. i 16. stoljeća te stilom svjedoči razmjenama spomeničke umjetnosti između Dlmacije, Toskane i sjeverne Italije.

• Zahvaljujući atraktivnosti sedri i sedrotvornom bilju 16 Plitvičkih jezera uvršteno je na UNESCO-ov popis predstavljajući arhitektonski fenomen prirode.

• Starogradsko polje na Hvaru praktički je nepromijenjen kulturni krajolik još iz 4. st. pr. Kr.
• Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci – uvršteni su 2016. godine na Popis svjetske baštine UNESCO-a.
• Zajedno s Italijom i Crnom Gorom, obrambeni sustav Venecije iz 16. i 17. stoljeća koji su i danas postojani u Zadru te tvrđava sv. Nikole u Šibeniku uvršteni su na Popis.

• Zajedno s Belgijom, Italijom, Albanijom, Bugarskom, Austrijom, Rumunjskom, Španjolskom, Slovenijom i Ukrajnom, bukove šume Nacionalnog parka Sjeverni Velebit te šume Nacionalnog parka Paklenica na lokacijama Suva Draga – Klimenta i Oglavinovac – Javornik upisane su na Popis.

Da Hrvatska obiluje ne samo prirodnim, već i kulturnim dobrima dokazuju i mmoge lokacije koje su na Pristupnom popisu UNESCO-a:

• Pustinja Blaca
• Rimski urbanizam na zadarskom poluotoku s monumentalnim kompleksom na Forumu
• Kornati s Telaščicom
• Stara jezgra Korčule
• Hrvatski limes
• Primoštenski vinogradi
• Motovun
• Sjeverni Velebit
• Lubenice na otoku Cresu
• Tvrđa u Osijeku
• Proširenje Dioklecijanove palače i povijesne jezgre Splita
• Povijesno urbanistička cjelina Stona s Malim Stonom
• Burg – Dvorac Veliki tabor
• Lonsko polje
• Stari grad Varaždin

Osim što je turizam izuzetan izvor financija i osigurava najveći gospodarski rast od svih ostalih djelatnosti, važno je voditi politiku održivog turizma, a ne masovnog. Održivi turizam osigurava pravilno upravljanje i iskorištavanje kulturnih i prirodnih resursa te sprječava gubitak identiteta što s vremenom može biti posljedica kontinuiranog masivnog turizma.